Što je to glina?

Glina za modeliranje i glina za lijevanje nemaju ista svojstva.

Riječ keramika potječe od grčke riječi keramos što znači glina, ilovača, glineni proizvod. Korištenje gline za izradu proizvoda jedna je od najstarijih vještina ljudi. Najstariji poznati keramički predmet postojao je čak 28.000 godina prije Krista tijekom kasnog paleolitika. Riječ je o kipiću žene, nazvanom Venera iz Dolní Věstonice, iz malog pretpovijesnog naselja u blizini Brna, u Češkoj.

Ponekad nismo ni svjesni koliko se keramika koristi u današnjem modernom svijetu i koliko nas okružuje. Opeka, keramičke pločice, šalice, tanjuri, ukrasni predmeti, pa sve do hi-tech proizvoda, sve su to proizvodi koji su u potpunosti ili djelomično napravljeni od različitih vrsta gline.

Glina je smjesa minerala koja je nastala raspadom glinenca iz različitih magmatskih stijena. Kroz povijest su ljudi primijetili da neke gline imaju svojstva koja omogućavaju modeliranje i izradu različitih oblika koji se prvo sušenjem, a kasnije pečenjem pretvaraju u čvrste oblike.

Do gline dolazi se kopanjem u nalazištima, prije tisuća godina ručno, a danas uz pomoć strojeva. Glinu možemo pronaći u prirodi i iskopati samostalno. U tom slučaju nemamo točna saznanja na kojoj temperaturi se tali, kojeg je točnog sastava, da li sadrži neke štetne i opasne sastojke. Pogrešno je misliti da će pečenjem na visokoj temperaturi „izgorjeti“ i nestati sve štetno i opasno iz iskopane gline. Postoje neke tvari koje ne nestaju pečenjem na visokim temperaturama, a mogu biti štetne dugotrajnim izlaganjem.

Danas proizvođači gline imaju laboratorije u kojim kontroliraju sastav iskopane gline. Iskopana glina se nakon analize u laboratoriju smješta u skladište i razvrstava u spremnike, ovisno o analiziranom sastavu. Ne temelju tih podataka definiraju se recepture za smjese koje imaju željena svojstva. Ovo je vrlo važno proizvođačima kako bi mogli lakše kontrolirati i održavati tehnološki proces proizvodnje. Pri tome je važno da sirovina koju koriste ima više-manje ista ili vrlo slična svojstva.

Ako se „ograničimo“ na glinu koja se koristi za izradu ukrasne i uporabne keramike, pravilno bi bilo reći da se radi o keramičkoj masi. Budući da se gotovo uvijek radi o smjesi nekoliko vrsta glina.

Tako lakše se dugotrajno održavaju ista svojstva keramičke mase. U praksi se često koristi izraz glina, pri čemu se podrazumijeva da se radi o smjesi više vrsta glina tj. keramičkoj masi.
Ponekad se glini dodaje šamot, što je u osnovi glina koja je već jednom pečena, pa se melje u različite granulacije. Šamot se dodaje u glinu u različitim omjerima i granulacijama (veličine zrna mljevenog šamota) da bi se doradila svojstva gline kao što su čvrstoća, stezanje, utječe se na ponašanje gline u fazi sušenja, utječe na „nosivost“ stijenki predmeta (za predmete debljih stijenki u pravilu se koriste gline koje imaju veći udio šamota i veću granulaciju) Nije u potpunosti točno da je šamot u glini garancija vatrostalnosti proizvoda, ali šamot svakako pomaže u toj namjeri.

Glina za modeliranje i glina za lijevanje nemaju ista svojstva.

Podjela gline (keramička masa)

Najopćenitija podjela koja treba zanimati početnike, gledano na temperaturu pečenja, bi bila na gline koje je preporučljivo peći na nižim temperaturama (ca. 900°C do 1100°C). I one koje se mogu peći na visokoj temperaturi (1200°C do 1300°C). Najviša preporučena temperatura je obično temperatura koju glina može izdržati bez da dođe do taljenja. Ako želimo istraživati granice nije nemoguće da će gline izdržati i više temperature od deklariranih. Ali, kod ovakvih „pokusa“ treba biti oprezan jer ponekad mogu dovesti do neželjenih rezultata.

Osim najviše temperature i oblik predmeta utječe na to da li u toku pečenja može doći do deformacija predmeta, a posebno je važno kako je podešena tzv. krivulja pečenja. Postoje vrste gline koje se mogu peći na nižim i višim temperaturama, ali gline koje se najviše koriste za izradu uporabne i ukrasne keramike se peku u području od 950°C do 1300°C. Ovdje treba naglasiti da nije „zabranjeno“ gline koje se mogu peći na visokim temperaturama ispeći na niskoj temperaturi.

Kada govorimo o boji gline u pravilu mislimo na boju gline nakon pečenja. Ako glinu pečemo na niskoj temperaturi (oko 1000°C) boja gline bit će svjetlija, no ista ta glina na višim temperaturama bit će tamnija.

Kako nastaju predmeti od gline?

Predmeti od gline mogu nastati primjenom nekoliko tehnika:

• ručno modeliranje
• lijevanje
• obradom na lončarskom kolu
• utiskivanjem u kalupe
• prešanjem.

Najopćenitiji proces nastajanje gotovog predmeta od gline:

• modeliranje
• sušenje
• 1. pečenje ili biskvitno pečenje
• dekoracija
• drugo pečenje ili glazurno pečenje.

Ponekad se može primijeniti i postupak 3. pečenja, npr. kod dekoracije zlatom ili sl.

Namjena 1. pečenja (biskvitno) je pripremiti poluproizvod za kasniju dekoraciju. Nakon dekoracije koja vrlo često završava glaziranjem predmet se peče 2. puta čime se dobiva gotovi proizvod. Postoji tehnika kada se na takav glazirani proizvod nanosi još jedna vrsta dekoracije pa se mora primijeniti i 3. pečenje.

Ovisno o sirovinskom sastavu gline i glazure koja se koristi određuje se temperatura biskvitnog pečenja i temperatura glazurnog pečenja. Za neke gline je temperatura 1. pečenja više od temperature 2. pečenja, no za većinu glina vrijede obrnuta pravila. Postoji i tehnologija kada se primjenjuje samo jedan proces pečenja, ali takva tehnologija se najčešće koristi u industriji (tzv. monopaljanje).

Peć za keramiku – što trebate znati?

Dekoracija keramike

Za dekoraciju keramike najčešće se koriste engobe, dekorativne boje, glazure itd. Najčešći izbor su glazure pri čemu treba pripaziti da su glazura i glina (ovo važi i za engobe) dobro usklađene, kako bi se izbjegle greške (pucanje, ljuštenje itd.). Vrlo često nam dolaze korisnici koju su uvjereni da je problem u kvaliteti gline i glazure, a radi se samo o neusklađenosti sirovina koje jednostavno nisu dobro odabrane i usklađene.

Keramičke glazure

Keramička glazura najčešće je korišteni oblik završnog sloja keramičkih predmeta. Glazura može predmetu dati mat ili sjajni izgled, efekt metala i sl.. Ona ima više funkcija: ona može imati dekorativnu namjenu, ali ujedno daje predmetu glatku površinu koja olakšava čišćenje i održavanje predmeta, čini predmete nepropusnima itd. Priprema se miješanjem s vodom i različitim dodacima kako bi se mogla lakše aplicirati te da se dorade svojstva glazure potrebna za nanošenje. Na predmete glazure se može aplicirati uranjanjem, polijevanje, kistom ili špricanjem.

Glazure se proizvode u obliku praha ili se mogu kupiti u bočicama već pripremljene za korištenje. One u obliku praha najčešće koriste veliki proizvođači, a manji korisnici ili hobisti uglavnom koriste već pripremljene glazure u tekućem stanju.

Prednosti glazura koje su već pripremljene za upotrebu je da korisnik ne treba posebna znanja kako bi pripremio glazuru na odgovarajući način i u nekim slučajevima ne izlaže se utjecaju štetnih čestica što neke glazure mogu sadržavati. Ovo se najviše odnosi na neke glazure koju u obliku praha mogu biti opasne , ali kada su pripremljene više nisu opasne.

Glazure koje su namijenjena za niže temperature pečenja, najčešće ispod 1100°C, nemaju dugotrajnu otpornost na utjecaje atmosfere, sredstva za pranje i čišćenje čime vrlo brzo gube sjaj, lakše se oštećuju, te zbog toga nisu najbolji izbor za uporabne predmete.

Glazure koje su namijenjene za temperature niže od 1000°C nikako nisu dobar izbor za uporabne predmete pa bi se stoga trebale koristiti isključivo za ukrasne predmete.

Kako odabrati sirovinu za izradu proizvoda?

Kada se izrađuje neki keramički proizvod važno je odabrati prikladnu sirovinu tj. glinu (keramičku masu), glazuru ili neku drugu dekoraciju. Sve kreće od definiranja dizajna, veličine i namjene predmeta, debljine stijenke.

Za ukrasne predmete mogu se koristiti sirovine koje se peku na nižim temperaturama, za uporabne predmete prikladnija je glina koja se peče na višim temperaturama, a to se posebno odnosi na visokokvalitetne uporabne predmete. Posebno je važan izbor gline kod izrade predmeta za kuhanje na otvorenoj vatri (peka, roštilj i sl.) te izradu boca za maslinovo ulje, alkoholna pića i sl. gdje su bitna svojstva čvrstoće, postojanost, tvrdoća, nepropusnost….

Kod izrade ukrasnih predmeta naglasak je na dizajnu i vizualnom izgledu predmeta te je kod toga važnije birati glinu koja će nam bojom odgovarati na naš proizvod, a temperaturu pečenja podesiti prema željenom izgledu proizvoda.